b

im. s. neskl. drugo slovo hrvatske abecede

b

im. m. neskl. dvousneni zaporni šumni zvučni suglasnik

B

oznaka za bel

bȁba

im. ž. G bȁ; mn. N bȁbe, G bȃ 1. pogr. a. žena koja ima mnogo godina, koja je u visokoj životnoj dobi; sin. baka pren., starica b. ženska osoba 2. pokr. v. baka 3. pogr., razg. a. v. brbljavac b. v. brbljavica

babaróga

im. ž. G babarógē, DL babarógi; mn. N babaróge, G babarógā zla starica, vještica kojom se plaše djeca, čest lik pučkih pjesama

bȁbić

im. m. G bȁbića 1. crno grožđe koje se uzgaja u okolici Primoštena 2. vino od istoimenoga grožđa

babìnjača

im. ž. G babìnjačē; mn. N babìnjače, G babìnjāčā žena u babinju

bàbīnje

im. s. G bàbīnjā razdoblje u životu žene koje traje četrdeset dana od rođenja djeteta

bàbura

im. ž. G bàburē; mn. N bàbure, G bȁbūrā 1. bot. a. paprika velikoga ploda b. plod istoimene paprike 2. zool. mali kopneni, slatkovodni ili morski rak koji je s leđne i trbušne strane splošten, obično smeđe boje i s parom ticala na glavi [obična ~; vodena ~]

bàcāč

im. m. G bacáča, V bȁcāču; mn. N bacáči, G bacáčā 1. osoba koja što baca 2. sp. atletičar koji se natječe u bacačkim disciplinama [~ diska; ~ kugle] 3. oružje s pomoću kojega se što ispaljuje ili izbacuje [~ plamena]

bacàčica

im. ž. G bacàčicē; mn. N bacàčice, G bacàčīcā 1. žena koja što baca 2. sp. atletičarka koja se natječe u bacačkim disciplinama [~ diska; ~ kugle]

bacàčičin

prid. G bacàčičina; ž. bacàčičina, s. bacàčičino koji pripada bacačici

bàcāčkī

prid. G bàcāčkōg(a); ž. bàcāčkā, s. bàcāčkō koji se odnosi na bacače i bacanje

bàcānje

im. s. G bàcānja; mn. N bàcānja, G bàcānjā 1. puštanje iz ruke u zamahu, tako da ono što se u njoj drži leti kroz zrak na drugo mjesto 2. ispuštanje čega tako da padne na niže mjesto 3. oslobađanje od čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad 4. naglo i namjerno padanje, rušenje 5. napadanje koga ili navaljivanje na koga  slobodno ~ sp. pravo igrača u košarci da neometano pokuša postići koš nakon prekršaja učinjenoga na njemu

bàcati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bàcām, 3. l. mn. bàcajū, imp. bàcāj, aor. bàcah, imperf. bàcāh, prid. r. bàcao, prid. t. bȁcān 1. puštati iz ruke u zamahu, tako da ono što se u njoj drži leti kroz zrak na drugo mjesto [~ kamen] 2. ispuštati što tako da padne na niže mjesto 3. oslobađati se čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad [~ stare stvari] • bàcati se povr. 1. naglo i namjerno padati, rušiti se [~ se na zemlju; ~ se na krevet] 2. napadati koga ili navaljivati na koga [~ se na neprijatelja] 3. pren., razg. v. hvatati se pren. pod hvatati, prihvaćati se pren. pod prihvaćati, primati se pren. pod primati, prianjati pren., pristupati pren.; vidski paranjak: baciti

bàcīl

im. m. G bacíla; mn. N bacíli, G bacílā biol. bakterija u obliku štapića koja izaziva teške zarazne bolesti

báciti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. bȃcīm, 3. l. mn. bȃ, imp. báci, aor. bácih, prid. r. bácio, prid. t. bȃčen 1. pustiti iz ruke u zamahu, tako da ono što se u njoj drži odleti kroz zrak na drugo mjesto [~ kamen] 2. ispustiti što tako da padne na niže mjesto 3. osloboditi se čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad [~ stare stvari]; sin. ukloniti • báciti se povr. 1. naglo i namjerno pasti, srušiti se [~ se na krevet] 2. napasti koga ili navaliti na koga [~ se na neprijatelja] 3. pren., razg. v. prihvatiti se pren. pod prihvatiti, primiti se pren. pod primiti, prionuti pren., pristupiti pren.; vidski paranjak: bacati

bȁčva

im. ž. G bȁč; mn. N bȁčve, G bȁčāvā/bȃčvā/bȁč valjkasta posuda od drvenih duga stegnutih obručima koja služi za čuvanje i prijevoz tekućine; sin. (bure) ♦ kao iz bačve (badnja) [govoriti i sl.] veoma dubokim glasom [govoriti i sl.]; pijan kao ~ (čep) jako (potpuno) pijan

bȁčvār

im. m. G bȁčvāra, V bȁčvāru/bȁčvāre; mn. N bȁčvāri, G bȁčvārā majstor ili obrtnik koji izrađuje bačve

bȁčvārev

prid. G bȁčvāreva; ž. bȁčvāreva, s. bȁčvārevo koji pripada bačvaru; sin. bačvarov

bȁčvarica

im. ž. G bȁčvaricē; mn. N bȁčvarice, G bȁčvarīcā majstorica ili obrtnica koja izrađuje bačve

bȁčvaričin

prid. G bȁčvaričina; ž. bȁčvaričina, s. bȁčvaričino koji pripada bačvarici

bȁčvārov

prid. G bȁčvārova; ž. bȁčvārova, s. bȁčvārovo usp. bačvarev

bȁčvārskī

prid. G bȁčvārskōg(a); ž. bȁčvārskā, s. bȁčvārskō koji se odnosi bačvare i bačvarstvo

bačvárstvo

im. s. G bačvárstva djelatnost izradbe bačava

bȁčvast

prid. G bȁčvasta; odr. bȁčvastī, G bȁčvastōg(a); ž. bȁčvasta, s. bȁčvasto koji je oblikom nalik na bačvu [bačvasto glazbalo]

bàdanj

im. m. G bàdnja; mn. N bàdnjevi, G bȁdnjēvā velika drvena posuda ♦ kao iz badnja (bačve), usp. bačva

badàva

pril. 1.  besplatno 2.  uzalud

bádem

im. m. G bádema; mn. N bádemi, G bádēmā bot. 1. sredozemna drvenasta biljka s jestivim plodovima 2. jestiv plod gorkaste jezgre istoimene biljke; sin. bajam pokr.

bádemov

prid. G bádemova; ž. bádemova, s. bádemovo 1. koji pripada bademu [bademovo drvo] 2. koji se odnosi na badem, koji se dobiva od badema [bademovo ulje]; sin. bajamov pokr.

bȁdminton

im. m. G bȁdmintona sp. igra slična tenisu u kojoj se posebna loptica prebacuje reketom preko mreže koja je viša od teniske

bȁdnjāk

im. m. G bȁdnjāka; mn. N bȁdnjāci, G bȁdnjākā 1. panj, drvo ili grana koji se unose u kuću na Badnju večer 2. (Bȁdnjāk) jd. dan uoči Božića; sin. Badnji dan v. pod dan

bȁdnjī

prid. G bȁdnjēg(a); ž. bȁdnjā, s. bȁdnjē koji se odnosi na Badnjak

badr̀ljica

im. ž. G badr̀ljicē; mn. N badr̀ljice, G badr̀ljīcā zool. ispupčenje na koži ptice iz kojega raste pero

báger

im. m. G bágera, I bágerom; mn. N bágeri, G bágērā stroj kojim se vadi šljunak ili pijesak iz korita rijeka, kopa zemlja, izravnava tlo i izvode različiti grubi građevni radovi

bàgrem

im. m. G bàgrema; mn. N bàgremi, G bȁgrēmā bot. grmolika ili drvenasta biljka sjevernoameričkoga podrijetla iz porodice leptirnjača s bijelim mirisnim cvatom i trnovitim listovima

bàhat

prid. G bàhata; odr. bàhatī, G bàhatōg(a); ž. bàhata, s. bàhato; komp. bahàtijī 1. koji nema poštovanja prema drugome, koji se pravi važan [bahata žena] 2. koji odražava čije nepoštovanje prema komu ili čemu [~ odgovor]

bàhato

pril. komp. bahàtijē tako da odražava čije nepoštovanje prema komu ili čemu [~ odgovarati]

bàhatōst

im. ž. G bàhatosti, I bàhatošću/bàhatosti osobina onoga koji je bahat ili svojstvo onoga što je bahato

bàjam

im. m. G bàjama; mn. N bàjami, G bȁjāmā pokr. v. badem

bàjamov

prid. G bàjamova; ž. bàjamova, s. bàjamovo pokr. v. bademov

bȃjka

im. ž. G bȃjkē, DL bȃjci; mn. N bȃjke, G bȃjkā/bȃjkī knjiž. 1. jd. jednostavna prozna književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se uz zbiljski svijet i likove pojavljuju nadnaravne sile i bića i koja redovito ima sretan završetak 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

bajkòvit

prid. G bajkòvita; odr. bajkòvitī, G bajkòvitōg(a); ž. bajkòvita, s. bajkòvito; komp. bajkovìtijī koji je kao u bajci [~ film; bajkovita pjesma]

Bàjram

im. m. G Bàjrama rel. najveći muslimanski blagdan [Ramazanski ~; Kurban-Bajram ili Hadžijski ~]

bàjramskī

prid. G bàjramskōg(a); ž. bàjramskā, s. bàjramskō koji se odnosi na Bajram

bȁjt

im. m. G bȁjta; mn. N bȁjtovi, G bȁjtōvā inform. jedinica za količinu podataka, niz binarnih znamenaka koji ima osam mjesta (B); sin. (osmak)

báka

im. ž. G bákē, DL báki, V bȃko; mn. N báke, G bákā 1. majčina ili očeva majka [~ po ocu; ~ po majci] 2. pren. žena koja ima mnogo godina, koja je u visokoj životnoj dobi; sin. starica; sin. baba pokr.; ant. djed

bakàlār

im. m. G bakalára, I bakalárom/bakalárem; mn. N bakalári, G bakalárā zool. riba koja živi u sjevernim morima ♦ suh kao ~ veoma mršav

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga